U avgustu 1944 godine, Hitler
menja vrhovnog komandatna okupacionih snaga u Parizu i na to mesto postavlja generala
Dietrich Von Choltitz-a. Bila je to njegova poslednja komanda, saveznici su se
već nalazili u blizini Pariza, veći deo puteva je bio pod blokadama a u samom
gradu je postojao malobrojni i demotivisani garnizon od svega 12.000 vojnika.
Zadatak Von Choltitza je bio da minira ceo grad, sve objekte od kulturno
istorijskog značaja, 32 mosta od 33 koliko ih je Pariz u tom trenuku imao bila su
na svakih 30 metara minirani. Inžinjerska jedinica je tačno izračunala koliko će
se izliti Sena i značajan deo grada koji ne bi bio uništen ekslpozijama
nastradao bi od poplave. Svi objekti koji imaju simboličnu vrednost Luvr, Ajfelova
kula, katedrala Notr Dam, Trg Slobde, Trifjumfalna kapija, zgrada Opere, palata
Invalida... Hitler je ovo naređenje izdao jer je sam bio veliki zaljubljenik u Pariz
i pokušavao je da od Berlina napravi grad koji će mu biti sličan. Od 1944
godine kreću intenzivna bombarodvanja Berlina i on biva devastiran. Miniranje Pariza
je bila njegova osveta. Po svedočenjima, rekao je Choltitz-u – Pariz ne sme
pasti u ruke neprijatelja, osim kao polje ruševina.
Operacija miniranja je trajala 4 dana i diverzanti su u saradnji sa inžinjerskim jedinicama i jednim arhitektom Pariza uspeli da postave ovaj mehanizam potpune destrukcije. Pored trajnog uništenja Pariza operacija bi bila jedno od značajnijih krvoprolića koje su nacisti izveli. U noći 24. avgusta u komandnom centru Hotela Meurice pojavio se Švedski konzul Raoul Nordling koji je celu noć pregovarao sa Choltitz-om i uspe na kraju da ga ubedi da prvi put u svojoj karijeri ne izvrši naređenje. Posebna otežavajuća okolnost je bila da mu je porodica ostala u Baden Badenu pod stražom Gestapo-a i da je su oni bili taoci kojima je bio ucenjen. Švedski diplomata, rođeni Parižanin koji je govorio Francuski bolje od mnogih Francuza uspeo je primeni sva ljudska i diplomatska umeća i da spasi Pariz.
Danas, Pariz duguje svoje
postojanje oficiru koji je kao okupator odbio naredbu da ga uništi. Choltitz i
Nordling se ponovo sreću 1955 kada je Francuska odlikovala okupatoraskog oficira
posebnom medaljom koja prikazuje konture Pariza koji kida lance. Odlikovanje mu
je uručio Nordling.
Posle svega što se u trenutno
dešava u Evropskom parlamentu, kabinetu
Ursule Von Der Lajen, Marte Kos....važno je da ne potcenimo moć diplomatije. Jednom je spasila Pariz!
Нема коментара:
Постави коментар